" A super cool template for bloggers, photographers and travelers "

Putevima Plodne Gore

Za mart 2017. godine smo rezervisali obilazak Fruške Gore. Najavljena kiša i niska temperatura nas nisu uplašili, opremili smo se kišobranima i jaknama i krenuli u osvajanje Plodne Gore. Ovo je jedan od puteva kad smo se baš dobro pripremili i potkovali informacijama. Veče pred sam put, u našem tzv. Generalštabu 🙂 napravili smo tačnu mapu puta i lokacija koje ćemo obići. Odlična preporuka za izvor informacija o ovom kraju  jeste sajt Fruškać.

Poređenje Google Eartha sa Google mapama je zaista urodilo płodom, jer smo po prvi put znali koje lokacije zahtevaju pešačenje, odnosno dokle možemo kolima da priđemo. Može se reći da nas je iskustvo naučilo da bolje proučimo puteve jer… avaj, na svakom putu ‟overimo” neki makadam i neasfaltirani put.

Sa definisanom mapom i punom ‟ratnom” opremom, naš put je mogao da počne.

Naše dosadašnje iskustvo pokazuje da naša ekipa ima neku ludu sreću kad su vremenski uslovi u pitanju. Nekako nas uvek prati sunce, ili nas barem zaobilazi kiša. Tako je bilo i ovog martovskog dana. I pored najavljenih pljuskova, šetali smo Fruškom Gorom samo u duksevima i uživali u prvim zracima sunca tog proleća.

Ostatak rimskog grada Castrum Herculis, koji je izgoreo krajem IV veka, je poslužio kao odlična scenografija za jednu Ave Cezar fotografiju, kao i za Beatles walk fotku. Savet: nemojte kolima prilaziti ostacima ovog grada. Ostavite auto kod železničke stanice Čortanovci, gde još uvek postoji asfalt!

Svi imamo asocijaciju kada se spomene Sremska Kamenica, a da li ste znali za Kamenički park koji ima status spomenika prirode i pod zaštitom je države? Park krasi dvorac Marcibanji – Karačonji a upravo je ljubav grofa Gvida Karačonjija i grofice Marije Marcibanji udesila da park izgleda kako izgleda. Kako je grofica neopisivo želela da živi u Beču, grof joj je‟ ukrao” deo Beča i sagradio park koji će svojim zelenilom, retkim vrstama drveća, jezerom i šetalištem moći da parira onim na koje je toliko navikla. Sklupture koje se nalaze na Brežuljku ljubavi su u stvari članovi porodice Karačonji, kao što možete da vidite na staroj fotografiji ispod.

Ovako bi izgledao ovaj nobles u 2017. godini 😛

Nastavljamo dalje, ka Ledinačkoj kuli, ostacima tajanstvene građevine, ušuskane na kraju sela Ledinci. U pitanju je crkva Sv. Đorđa, mada postoje nepotvrđene indikacije da je nekada tu bio manastir Savinac posvećem Sv. Savi.

Moramo priznati i našu fasciniranost kopovima. Beli Majdan, nekadašnji rudnički kop iz kog je do 1937. godine vađen kamen, je pravo mesto za jednu brutalnu fotografiju.

Još mało pešačenja uzbrdo i stižemo i do Vrdničke kule, gde zatičemo radnike koji ne baš mnogo pričljivi, rade na konzervaciji ove građevine iz rimskog perioda čiji je prevashodni cilj bio zaštita Sirmiuma.

Ukoliko volite nemački i uživate u vinu, obavezno svratite u Banoštor, jedno od najstarijih sremskih naselja. Crkva Sv. Rudolfa koja se tamo nalazi, obeležena je tablom sa natpisom na srpskom i nemačkom jeziku. Nakon II svetskog rata u selu nije ostala nijedna katolička porodica, pa je ova velika zgrada neo – romaničke arhitekture ostala potpuno napuštena.

Za kraj obilaska Fruške gore, ostavili smo jedan posve neobičan lokalitet – Sofijine izvore. Ukoliko verujete u alternativne načine lečenja probajte delotvornost magnetnog zračenja. Mi koji patimo od različitih vrsta glavobolja, ponekad posežemo i za bilo kakvom nadom pomoći te je ženski deo ekipe bio zaintersovan da testira ove moći. Pritisak u glavi koji smo svi osetili u trenutku nas je naterao da se upitamo da li je u pitanju placebo efekat 🙂

Ipak, nekima od nas ni sve ovo što smo videli, nije dovoljno. Bojan je, videvši tablu Šišatovac, morao da se uputi u ovaj manastir. Pošto niko od nas ostalih, tako pasionirano ne voli Državni posao, razumećete da nismo delili njegovu fasciniranost, te smo ga sačekali na parkingu. To je bila idealna prilika da i jedna od žena (a nije Bob(j)anova supruga) sedne za volan Vasojevićke Alfe 🙂

Mrak polako pada a mi krećemo put Sirmiuma, kako drugačije nego alternativnim putevima, na ručak i otuda pravac u voljeni naš Beograd.

Štreber info: 

Castrum Herculis –  ostatak Rimskog grada, tj. rimskog vojnog utvrđenja. Pretpostavlja se da je izgrađena krajem trećeg veka ili početkom četvrtog. Svoju funkciju je obavljao sve dok nije potpuno izgoreo pred kraj četvrtog veka, prilikom napada varvara.

Utvrđenje je imalo 4 kružne kule i zidine 100x70m. Iako vam možda ne izgleda reprezentativno to što je od utvrđenja ostalo, treba imati na umu koliko je ovo staro, gde se nalazi i ko o tome (ne)brine, pa će i utisak možda biti drugačiji.

Brežuljak ljubavi ili Brežuljak ruža u okviru Kameničkog parka krase poznate statue. Ovaj park čuva legendu o ljubavi grofa Gvida Karačonjija i grofice Marije Marcibanji.

Gvido je bio smrtno zaljubljen u Mariju i ljubav mu je bila uzvraćena. Jedini problem koji su imali je taj što je Marija više volela da živi u Beču, pa je mladi Karačonji odlučio da joj u Kamenici, pored porodičnog dvorca, sagradi deo voljenog Beča – park koji će svojim zelenilom, retkim vrstama drveća, jezerom i šetalištem moći da parira onim na koje je toliko navikla. Skulpture, koje liče na rimske vojnike, zapravo predstavljaju članove porodice Karačonji.

Ledinačka kula– Stara crkva Sv. Đorđe nalazi se u Ledincima. U narodu je poznata kao Ledinačka kula. Postoji priča da je na ovom mestu bio manastir Savinac, posvećen Sv. Savi, o kojem se nakon turskih osvajanja gube podaci.

Beli Majdan – u pitanju je veliki rudnički kop iz kog je do 1937. godine vađen kamen, kaolinski granit, koji je najčešće korišćen za izradu nadgrobnih spomenika, temelja za kuću i verovatno za izgradnju obližnjeg manastira Rakovac.

Može se pretpostaviti da je kamenolom bio aktivan i tokom XII veka jer su u okolini pronađeni blokovi krečnjaka koji najverovatnije vode poreklo upravo sa ovog mesta. Ono što se pouzdano zna je to da je kamenolom bio aktivan u XVIII veku jer je kapela na groblju u Starom Rakovcu izgrađena od klesanog kamena, koji je vađen iz Belog majdana.

Da li ste znali da reč majdan vodi poreklo od turske reči koja znači rudnik? Otuda Beli Majdan ali ne i samo on! Setite se – npr. Tašmajdan (taš -kamen) i Majdanpek.

Vrdnička kula – Smatra se da su je Rimljani sagradili kao jedno od utvrđenja koje je služilo za zaštitu Srema i grada Sirmiuma, današnje Sremske Mitrovice. Ova odbrambena linija je namenjena da zaštiti teritoriju Rimskog carstva od plemena koja su dolazila sa severa, preko Dunava. Izvori kažu da je Vrdnička kula delo rimskog imperatora po imenu Marko Aurelije Prob, koji je vladao od 274. do 282. godine n.e. Poznat je po tome što su za vreme njegove vladavine prokopani brojni irigacioni kanali na teritoriji Srema, a smatra se da je on 280. godine, iz Italije, doneo vinovu lozu, koja je otada počela da se gaji na Fruškoj Gori.

Vrdnička kula je uništavana više puta, od strane Huna, 441. godine. Na kratko obnovljena, ponovo je bila na meti, ovog puta Avara, a poslednji put je srušena dolaskom Turaka u Srem, početkom XVI veka, posle čega je napuštena.

Najbolje očuvan deo Vrdničke kule jeste glavna, donžon-kula, čija visina iznosi 18.5 metara.

Banoštor – naziv ovog mesta izvedenica onoga što u prevodu znači Banov manastir, a Rimljani su ga zvali Malata Bononija. Duga istorija Banoštora u neraskidivoj je vezi sa katoličkom crkvom. Treba napomenuti da je Banoštor, sve do XV veka, odlukom Pape Grgura IX od 1229. godine, bio sedište Sremske biskupije. Mi smo posetili Crkvu Svetog Rudolfa, koja se nalazi gotovo na samoj obali Dunava. Građena je u periodu od 1910 – 1914. godine i finansirana je od strane grofa Koteka. Nakon II svetskog rata u selu nije ostala nijedna katolička porodica, pa je ova velika zgrada neo – romaničke arhitekture ostala potpuno napuštena. Ukoliko smo dobro razumeli, ona čak nije uvrštena pod zaštitu države, a to je svakako pitanje za Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika.

U Banoštoru, pored ovog lokaliteta, možete posetiti i neku od vinarija, pošto je ovaj kraj po tome i poznat.

Sofijini izvori – nalaze se na raskrsnici partizanskog puta i puta koji povezuje Sviloš i Ležimir. U pitanju je izvor magnetnog zračenja, za koje se veruje da lekovito utiče na lečenje glavobolja, reuma, depresija i nervoza. Otkrila ga je Sofija Milanković. Iako ne postoje egzaktni dokazi, mi vam predlažemo da se uputite ka Fruškoj gori i iz prve ruke proverite kako će ovo mesto uticati na vas! Sve što je potrebno jeste da uđete u krug polja i zatvorite oči na 20 minuta.

Mapa puta:

3 Comments

  • Alex

    Odlično!

    September 28, 2017 - 3:05 pm Reply
  • Rade

    Bravoooooo

    September 28, 2017 - 3:16 pm Reply
  • Irena

    Odlican i informativan tekst 👌 Lepo je videti vas i ovde ☺ Veliki pozdrav ekipi! 💙

    September 28, 2017 - 3:55 pm Reply

Ostavite komentar

Vasa e-mail adresa nece biti objavljena.

error: Content is protected !!