" A super cool template for bloggers, photographers and travelers "

Šidska Ilijada i put do blaga

3 su slova imena, 3 su reke, 3 su jezera… Ima li u tome neke magije, mi ne znamo ali ono što sa sigurnošću tvrdimo jeste to da je taj sunčani januarski dan nama bio naklonjen i da je Srem zaista bio divan i kićeni.

Naša avantura počela je u turističkom info centru opštine Šid, u kojem smo boravili na poziv naše domaćice i direktorke TO ŠID Kristine Radosavljević. Informacija da je broj turista povećan u prethodne tri godine posebno raduje, a na licu mesta smo mogli da se uverimo u entuzijazam i  gostoprimstvo naših domaćina. Priredili su iznenađenje koje nas je oborilo s nogu! Nakon dobijanja dragocenih saveta i upoznavanjem sa delatnostima organizacije, dobili smo mapu sa blagom!

U pitanju je pilot projekat koji za cilj ima da turisti, kroz sklapanje mozaika i rešavanje zadataka otkriju blaga Šida. Ovakva proaktivnost nam daje nadu u domaći turizam – razmišljanje van ustaljenih okvira i davanje šanse turistima da sami spoznaju lepote jednog kraja je put kojim treba ići!  Kada se nađete u Šidu, prvo tražite vašu mapu sa blagom!

Našu potragu smo počeli boravkom u crkvi Svetog Nikole. Svodovi vizantijskog plavog i freske naših srednjevekovnih vladara krase ovo lepo zdanje. Važno je spomenuti da ovaj manastir od nedavno čuva i veliku relikviju – deo moštiju Svetog kneza Lazara. Tako naš ep u Šidu počinje osvećenim junakom Kosovskog boja.

Nedaleko od ovog zdanja nalazi se Ilijanum. Muzej Naivne umetnosti predstavlja riznicu dela našeg drugog junaka – slikara Ilije Bašičevića Bosilja.

Kako ne ostati zapanjen životnom pričom ovog čoveka? Nakon završetka četiri razreda osnovne škole, većinu života proveo je baveći se zemljoradnjom i stočarstvom. Zbog narušenog zdravlja, nije mogao da nastavi da se bavi fizičkim poslovima. I tu njegova zvezda kreće da se rađa. Oslikava sve što mu padne pod ruku: platno, drvo, lesonit, karton i staklo. Nameštaj u porodičnoj kući ostavlja trag njegovog dela, a tokom 15 godina stvaralaštva preko 2000 dela je izašlo kao plod njegovog rada.

Ilija postaje Ahilej sopstvene Ilijade, koja jedinu vezu sa ovim epom ima u činjenici da je borba sa ljudskom sujetom i licemerstvom neprekidna. Svet prepoznaje njegovu genijalnost više od domaće javnosti. Godine 1965. Ilija biva izveden pred umetničku komisiju u Zagrebu sa sramnim zahtevom vlasti – da dokaže autorstvo svog dela!  Svega par poteza četkice je bilo dovoljno da naš Ahilej odnese ovu pobedu umetnosti nad ludilom!  Sliku sa ovog događaja i još mnogo toga o Iliji preneće vam divna kustoskinja muzeja Sanja Pećanac Garunović, pa vas pozivamo da posetite ovo mesto. Pod obavezno je poseta njihovoj bašti u letnjem periodu, kada ona postaje pozornica za književne večeri, ali i razne muzičke manifestacije. Ne možemo a da ne spomenemo činjenicu da se Ilijine slike (označeno na fotografiji ispod) nalaze u domovima Sofije Loren i porodice Rokfeler, a da se o njemu jako malo zna u samoj Srbiji!

* ako dobro pogledate, videćete tik iza bebe sliku našeg dragog Bosilja

Pogled na časovnik nas je ostavio u neverici. Već je stiglo podne, a naš šidski ekspres tek se zahuktao i krenuo prugom saznanja. Mapa nas je vodila do kuće Save Šumanovića. Naš treći junak je živeo potpuno drugačijim životom od svog sugrađanina Ilije, a i on je uspeo da svojim delima zadivi srpsku i evropsku javnost. Savin zivot je oslikan odličnim obrazovanjem, boravkom u Parizu, povratkom u Šid i tragičnim završetkom. Kuća jasno ukazuje na bogato poreklo, a saznajemo da su se Šumanovići bavili i proizvodnjom vina.

Nedaleko od porodičnog doma Šumanovića nalazi se galerija slika. Velika zbirka pokazuje nam igru boja od pariskih dana do povratka u Šid. Preko hiljadu dela ostavio je za veka, a veliki broj njih je u rukama privatnih kolekcionara.

Na nas su najveći utisak ostavile Savine Šidijanke, za koje mu je pozirala samo jedna devojka.

Nesrećno je završen život jednog od sto najznamenitijih Srba. Na Veliku Gospojinu 1942. godine, racija policije NDH, u čijem je sastavu bio Šid, odvela je 130 znamenitih Srba sa ovog područja. Streljani su u Sremskoj Mitrovici dva dana kasnije.  Za nezaborav njegovog dela postarala se majka Persida otvorivši galeriju posvećenu delima njenog sina jedinca. Ona je svojim prkosom i pameću uspela da, u godinima nakon rata, odobrovolji čak i maršala Broza, koji je podržao njenu plemenitu ideju.

Ne sumnjamo da vam nisu poznate i njegove Beračice, čuveni triptih koji je završen dva dana pre Velike Gospojine, kada je Sava uhapšen.

Napuštamo teritoriju grada i upućujemo se severno ka manastiru Privina glava. 

Manastir se nalazi na južnim obroncima Fruške Gore. Sam manastir sagradio je lokalni vlastelin Priva (Priba) u 12. veku, a zanimljivo je da je u doba Nemanjića smatran hilandarskim manastirom. U poslednjih nekoliko godina sagrađeno je još nekoliko crkvi u manastirskoj porti.  Ovaj manastir pohode i hodočasnici iz drugih zemalja. Ovdašnje stanovništvo prenosi predanje o isceliteljskim moćima koje se vezuju za boravak u ovom manastiru.  Ovo je ujedno i najstariji manastir na Fruškoj gori!

Sunce polako kreće ka zapadu, a mi putujemo južno. Stajemo na obalu reke Bosut, gde smo zabeleželi jedan on najlepših pejzaža ovog dana. Kristalni odsjaj reke nam je pokazao ostatak jedne značajne građevine. Ostaci tvrđave u Moroviću na samom ušću Bosuta i Studve govore o građevini iz 12. veka. Naime, ovo mesto je bilo posed porodice Marot, a u doba anžujskih kraljeva smatralo se centrom borbe protiv šizmatika i patarena na ovom području. A legenda kaže da postoje podzemni hodnici ispod trvđave koji vode ispod Bosuta. Zašto da ne proverite?

Nekad je bilo poznato kao Grk, a danas nosi ime  po četvrtom junaku nase priče.

Da vas podsetimo…

Nekad davno, na hladnoj Majevici u porodici Vilić rodio se Filip. Turski zulum je odneo njegovu porodicu, a Filip je kao mlad preležao boginje zbog kojih je ostao bez vida. A ovakva sudbina rodila je našeg najvećeg guslara i narodnog pesnika. Filip Višnjić je život proveo sa guslama u rukama obilazeći bosanski pašaluk sve do Skadra. Godine 1809. sa ustanicima je prešao u Srbiju i tu pevao o bojevima u kojima je i sam učesnik bio. Nakon Prvog srpskog ustanka, nastanio se u selu Grk, gde je proveo ostatak života. Iz poštovanja prema velikom stvaraocu, mesto je dobilo naziv Višnjićevo.

A danas u Višnjićevu njegov legat ponosno čuva Udruženje žena Filip Višnjić. Njegova osnivačica je gospođa Gordana Škorić, pred čijim smo entuzijazmom ostali nemi. Diskretna heroina ovog kraja, pokrenula je lokalne dame i uspela da od urušene školske zgrade napravi ustanovu kulture.

 

Fotografije su nedovoljan odraz truda koji je uložen u očuvanje istorijskog nasleđa. Zahvalni smo na sremačkom gostoprimstvu i pozivamo ljude da donacijama pomognu rad ovog udruženja. Neka ovo bude primer kako organizacija na malom nivou može da promeni sliku jedne zajednice i poboljša kvalitet života. Jedva čekamo da ih posetimo ponovo, a čitaoce podsećamo da se ovde odrzavaju Višnjićevi dani.

U smiraju dana, dok se crveni zraci sunca prelivaju sremskim poljima našli smo se na tlu Spomen parka Sremski Front.

Povratak na mistični broj 3. Ovaj park čine Sabiralište, Aleja časti i Muzej. Sabiralište – mesto koje označava jedinice koje su se sabrale na jednom mestu i otpočele konačnu borbu. Put od Sabirališta preseca Aleju velikana.  A ovde počiva uspomena na poslednjeg junaka današnje priče. A taj kolektivni junak su golobradi mladići. Preko 16.000 boraca je poginulo u operaciji za proboj Sremskog fronta. Njihov prosek je bio svega 17 godina, a kažu da su kuriri imali svega 13.  Strašnu priču o stradanju u Muzeju čine dve polukružne postavke: jedna istorijska sa fotografijama i oružjem iz borbenih dana i druga koju čini postavka o smrti i strahotama rata, delo umetnika Jovana Soldatovića.

U sećanju nas kao posetilaca ostaje osećaj strahopoštovanja nad ovim palim ljudima, koji se prenosi kroz stihove rodoljubivih pesama koje dopiru iz dela muzeja sa vajarskim delima.

Neki od vas se pitaju, da li smo pronašli blago za kojim smo krenuli u potragu iz TOOŠ www.tourismsid.rs ?

Da vam se pohvalimo, uspeli smo u toj nameri.  Naša nagrada su priče o junacima! A oni su vladari, sveci, umetnici, borci – svi oni koji su ostavili istoriju da se njome ponosimo, dela da u njima uživamo i slobodu da je očuvamo.

 

Šid vas čeka!

 

Nemaš izgovor, obiđi Srbiju!

Mapa puta

 

3 Comments

  • Zorka

    Da vas nema trebalo bi vas izmisliti! Divni su vam svi tekstovi koje pišete o svojim putovanjima, volim vaš ugao gledanja, način na koji s ljubavlju i toplinom predstavljate svako mesto koje obiđete tokom svojih putešestvija, ali ovaj tekst o Šidu vam je zaista poseban! Pošto sam i sama bila dva puta u Šidu i poznajem njegovo okruženje, mogu da kažem da nijedno slovo nije slovo upotrebljeno za preterivanje i ulepšavanje, već predstavlja Šid onako kako taj grad sa prelepom dušom zaslužuje. Zapostavljeni dragulj Srbije. Hvala vam što postojite, što putujete po Srbiji, što volite Srbiju i što o svemu pišete. Samo napred!

    March 27, 2019 - 3:31 pm Reply
    • admin

      Draga Zorka,

      Hvala vam od srca, ovih pet koje imamo za ove lepe reči! Zaista nam znači. Drago nam je što vam se sviđaju tekstovi! Veliki pozdrav od Putujuće 5orke!

      April 23, 2019 - 8:29 pm Reply
  • Ljiljana

    Poštovani, biti u Šidu a ne posetiti selo Erdevik na obroncima Fruškaća… 😔😔 sa tri jezera, od kojih je jedno ostatak rimskog kupatila, neoprostivo!

    March 9, 2020 - 1:25 pm Reply

Ostavite komentar

Vasa e-mail adresa nece biti objavljena.

error: Content is protected !!